Josipov blog

Signalizacija i signiranje

Budući da je najvažnija funkcija školske knjižnice poučiti učenike vještinama pribavljanja informacija i služenja knjižnicom, za razliku od gradskih knjižnica koje trebaju svoje korisnike opskrbiti željenom knjižničnom građom i nacionalne knjižnice koja prikuplja i trajno čuva sve što je objavljeno na hrvatskom jeziku, knjižnična zbirka školske knjižnice treba biti malena, ali strogo funkcionalna.

U knjižničnoj zbirci školske knjižnice smiju biti smo one knjige koje se stalno koriste, a vezane su uz nastavni program te radi poticanja čitanja učenika. Sva ona građa koja se ne koristi i koja je oštećena ili nehigijenska treba biti odmah izlučena i zamijenjena drugom. Mnoštvo knjiga koje se ne koriste, a koje bi bile na policama, otežavalo bi pronalaženje željene knjige, a onda bi učenicima bilo teže pronaći željenu knjigu.

Budući da školski knjižničar nema satnicu za poučavanje informacijskim tehnikama i vještinama, nego tek povremeno može neki sat napraviti zajedno s nastavnicima, poučavanje je bolje planirati intuitivnim stjecanjem navika tijekom korištenja školske knjižnice. U tom kontekstu važno je da signalizacija bude što uočljivija, da bi se učenici njom mogli služiti.

Prema načelu slobodnog pristupa građi, radi stjecanja navike samostalnog služenja knjižnicom i samostalnog biranja građe, te radi intuitivnog stjecanja vještina služenja knjižnicom – učenici bi trebali samostalno na policama potražiti i pronaći željenu knjigu. No, budući da u školsku knjižnicu učenici u pravilu dolaze tijekom odmora u većim skupinama, školskim knjižničar im ne može pomoći u pronalaženju knjiga, jer mora druge učenike u to vrijeme zaduživati i razduživati. Prvotna, preporučena, podjela sve književnosti na skupine M, D, O, N i I pokazala se potpuno nepraktičnom i kontraproduktivnom. Učenici nižih razreda u pravilu posuđuju slikovnice i lektirne knjige. Kad u mnoštvu knjiga označenih oznakom M ne mogu pronaći željenu lektirnu knjigu, a knjižničar im ne može pomoći jer je zauzeti drugim poslovima, odlaze iz školske knjižnice frustrirani i ljuti. Odlaze u gradsku knjižnicu, a tamo im djelatnici željenu knjigu uručuju u ruku – jer ima više djelatnika i jer nema gužve. Na taj način nisu naučili kako su knjige raspoređene u knjižnici, ali to niti nije funkcija gradske knjižnice.

Osim toga, da bi učenici na policama mogli pronaći željenu knjigu, moraju znati abecedu, a učenici nižih razreda u pravilu ne znaju abecedu – pa stoga niti ne mogu samostalno pronaći željenu knjigu unutar pojedine skupine.

Kako bih učenicima olakšao pronalaženje željene knjige, a kako bih im ipak omogućio da intuitivno usvajaju raspored knjiga na policama, lektirne knjige za niže razrede podijelio sam u četiri skupine i umjesto oznake M i D, dodijelio sam im oznake L1, L2, L3 i L4. Prvotno sam tu podjelu napravio i za lektirne knjige za učenike viših razreda, ali sam kasnije sve lektirne knjige za učenike viših razreda smjestio unutar jedne skupine lektirnih knjiga i dodijelio im oznaku L. Ostale knjige iz književnosti razvrstao sam u skupine S, M, I, N, D i O. Slikovnice su u koritima i nisu nanizane po abecedi, a ostale su knjige na policama i nanizane su po abecedi.
Posebnu cjelinu (zbirku) čine čitaonički fond, dječja čitaonica, AV-građa i nastavnički fond.

Knjige u dječjoj čitaonici okrenute su koricama prema naprijed i nisu razvrstane po abecedi, a funkcija je dječje čitaonice (za učenike nižih razreda) da se osjećaju ugodno i sigurno čitajući knjige te da steknu naviku vraćanja knjiga na njihova mjesta.

U čitaoničkoj zbirci posebno sam izdvojih enciklopedije i leksikone i dodijelio im oznaku (031), dječje enciklopedije i leksikone s oznakom (031)D te rječnike s oznakom (038). Ostale knjige razvrstane su u glavne UDK skupine: 0,2,3,5,6,7,8,9.
Iduća stvar koju planiram napraviti jest resigniranje. Zaključio sam da je u osnovnoj školi određivanje srednjeg i donjeg retka na tri slova, odnosno samo na jedno slovo nefunkcionalno. U nekoliko skupnih susreta s knjižničarom učenici nisu sposobni zapamtiti pravila da bi ih primjenjivali, a računalna obrada omogućuje ispis naljepnica, umjesto višestrukog upisivanja signaturnih oznaka – pa više nema potrebe za skraćivanjem na prvih nekoliko slova. Umjesto toga srednji redak sastojat će se od punog prezimena autora, a donji redak od prve ili prvih nekoliko riječi naslova knjige. Na taj način učenici će bolje razumjeti što je i čemu služi signaturna oznaka i na temelju takve signaturne oznake lakše će se snalaziti u gradskim knjižnicama.

Rekapitulacija:

1. Učenički fond

L1 – lektirne knjige za prvi razred
L2 – lektirne knjige za drugi razred
L3 – lektirne knjige za treći razred
L4 – lektirne knjige za četvrti razred
L – lektirne knjige za više razrede (od petog do osmog)
S – slikovnice
M – književnost za malene
D – dječja književnost
I – igrokazi
N – narodna književnost
O – književnost za mladež i odrasle
0 – općenito
1 – filozofija
2 – religija, teologija, ateizam
3 – društvene znanosti
5 – matematika, prirodne znanosti
6 – primijenjene znanosti
7 – umjetnost, razonoda, šport
8 – lingvistika, književnost
9 – zemljopis, povijest, biografija

2. Čitaonički fond

(031) – Enciklopedije i leksikoni
(031)D – Dječje enciklopedije i leksikoni
(038) – Rječnici
0 – Općenito (Znanost i znanje. Organizacija. Informacija. Dokumentacija. Knjižničarstvo. Institucije. Publikacije.)
2 – Religija Teologija
3 – Društvene znanosti (Statistika. Politika. Ekonomija. Trgovina. Pravo. Vlada. Vojni poslovi. Socijalna skrb. Osiguranje. Obrazovanje. Folklor.)
5 – Prirodne znanosti (Matematika. Astronomija. Geodezija. Fizika. Kemija. Geologija. Biologija. Botanika. Zoologija.)
6 – Primijenjene znanosti (Medicina. Tehnika/Tehnologija.)
7 – Umjetnost (Rekreacija. Zabava. Šport.)
8 – Jezici. Lingvistika. Književnost.
9 – Zemljopis. Biografije. Povijest.

Grafičke oznake za učenički fond: